„Ne želimo da ljudima stvorimo predstavu o nekom ogromnom dijamantskom brijegu veličine Titanika koji plovi u svemiru. Mislimo da su u pitanju dijamanti koje možete držati u ruci“, izjavila je Mona Delicki, jedan od istraživača.
Kako naučnici objašnjavaju u svojoj studiji, visok pritisak unutar atmosfere ovih masivnih planeta potencijalno bi mogao da pretvori ugljenik u dijamante.
Čestice čađi ugljenika, koje oslobađaju čestice metana u atmosferi planeta, bi padale kroz teške slojeve vodonika i helijuma prema jezgru.
Na svom putu nadole, ove čestice čađi bi bile znatno zgusnute usljed visokog pritiska i temperatura, što bi dovelo do formiranja dijamanata.
Do trenutka kada bi se dijamanti približili jezgrima gasnih džinova, oni bi se najvjerovatnije istopili pod ekstremnom vrućinom i prešli bi u tečno stanje – dijamantsku kišu.
Ova teorija se oslanja na prisustvo metana u atmosferi metana kao i na izuzetno visoke temperature potrebne za formiranje dijamanata – 2.000 stepeni Celzijusa.
Naučnici već duže vrijeme razmatraju ideju o postojanju dijamantskih kiša, pa čak i dijamantskih mora na Neptunu i Uranu.
Međutim, sa oklijevanjem razmišljaju o ovoj mogućnosti na Jupiteru i Saturnu zbog toga što gasovite planete imaju manje metana u atmosferi i znatno niže temperature.
Post A Comment: